• je dovoljno kratka da se može pročitati u jednom „sjedenju”
• ima ograničen broj likova
• ima glavnog lika s kojim se čitatelj lako može poistovjetiti
• se bavi samo jednim događajem u životu glavnog lika
• se više bavi reakcijama lika na taj događaj nego samim događajem.

Kratka priča obično počinje uvodom gdje upoznajemo glavnoga lika usred nekakvog sukoba — s drugim likom, sa svijetom oko sebe, sa sudbinom ili s prirodom.

Sukob brzo prerasta u krizu. Ona može biti fizička (npr. lik se može naći prestrašen na litici) ili emotivna (npr. gubitak prijatelja). U ovoj fazi može biti i drugih problema i poteškoća.

Konačno, dolazimo do raspleta. On može biti potpuno neočekivan („preokret” na kraju) ili u obliku nove spoznaje lika ili otkrića određene vlastite kvalitete koje lik nije bio svjestan prije određenog događaja.

Ovdje bi priču trebali završiti. Neka Vam završetak bude kratak.

Zbog ograničenosti kratke priče, ne možete si priuštiti razbacivanje riječima. Opis u uvodu svedite na minimum, nemojte odavati više nego je potrebno kako biste likove smjestili i uveli u priču.

Neka Vam je lik aktivan, neka odgovara na razne podražaje. Ne gubite vrijeme pokušavajući opisati mentalno stanje Vašega lika, prikažite ga kroz njegove radnje i reakcije.

Imate prostora za samo jedan pogled na stvari. U romanu imate mnogo različitih likova i njihovih pogleda na događaje, dok u kratkoj priči nemate dovoljno vremena za analize.

• priču ispričati u trećem licu, pomoću „sveznajućeg pripovjedača”, odnosno lika koji je ponešto udaljen od događaja i koji sve vidi, sve zna i sve pripovijeda
• priču ispričati u prvom licu, iz gledišta glavnog lika, koji može ali i ne mora biti svjestan potpune istine.

• uvijek biti aktivan, rabite jake glagole u aktivnim rečenicama, a izbjegavajte pasivne rečenice — štedljivo rabite priloge
• oslanjati se na pravi odabir imenica — štedljivo rabite pridjeve
• ostaviti prostora mašti čitatelja da stvori svoje slike; radije nagovijestite umjesto da pretjerate u opisu
• držati se konkretnih detalja, a ne apstraktnih ideja.

U opisima se služite sa svih pet osjetila.

Ako loše vrijeme igra veliku ulogu u Vašoj priči, nemojte opisivati kišu, opišite kako se Vaš lik osjeća pod težinom mokroga kaputa. Ako je topao i miran dan, pokušajte to opisati zvukom glasanja kukaca.

Pročitajte što više kratkih priča kako biste vidjeli način na koji su drugi autori odgovorili na ova pitanja, ali ne u svrhu preslikavanja (kopiranja).