Kako koristiti bilješke (fusnote) i stvoriti popis korištenih izvora podataka
Pri svakom referatu, projektu ili istraživanju važno je pokazati da ste sami neovisno istraživali pa morate navesti i izvore korištenih podataka. Ukoliko Vam se nečija misao ili neki podatak učini toliko važnim da ga želite citirati, utoliko u fusnoti navedite izvor citata ili podatka. Morate, pod svaku cijenu, izbjegavati svaku pomisao da ste se koristili tuđim mislima s namjerom da ih objavite kao vlastite. Ovo se zove krivotvorenje i kao takvo, ozbiljno se shvaća pa čak može poništiti rezultate bilo kojeg ispitivanja ili provjere.
Što je krivotvorenje?
Krivotvorenje je podmetanje tuđeg rada kao svojega.
Stoga, ako kopirate neki tekst u svoj rad, a ne navedete izvor, krivotvorite svoj rad. To je varanje i ima ozbiljne posljedice. Stoga je vrlo važno bilježiti izvore, možda se poslužiti Tablicom za prikupljanje podataka, i naučiti kako prikazati podatke o izvorima u svom radu.
Postoje i drugi razlozi za ispravan prikaz izvora.
Svome ćete nastavniku, popisom korištenih izvora podataka, pokazati koliko ste istraživali i čitali. I dok ćete moći pokazati odakle ste došli do nekih ideja, izbjegavajući krivotvorenje, također ćete ukazati na Vaše vlastito mišljenje.
Zbog popisa korištenih izvora podatakaVaš će rad izgledati profesionalno i omogućit će čitateljima da otkriju više o određenim dijelova Vašeg referata.
Popis ćete upotrijebljenih izvora podataka napraviti tako da navedete popis knjiga i ostalih tekstova koje ste konzultirali – popis izvora podataka ili popis literature ili bibliografija – na kraju Vašeg rada, i u tekstu se pozivati na njih pomoću bilježaka (fusnota) ili zagrada.
Kako prikazati citate?
U samom tekstu uz tekst kojeg citirate morate na neki od načina navesti izvor tog citata.
Postoje dva priznata načina navođenja izvora citata.
Prvi je često zvan „humanistički format”, a zahtijeva uporabu opširnih bilježaka u podnožju stranice. Drugi se zove „harvardski format” i već se dugo vremena upotrebljava u znanstvenim radovima, a sve se više i izvan znanstvenih okvira. Njega obilježavaju kratke napomene u zagradi koje upućuju čitatelja na ispravnu referencu.
Format zapisa izvora podataka za citate možete odabrati ili Vam je zadan, a taj isti format uporijebite za popis svih korištenih izvora podataka na kraju uratka ili referata.
Bilješke i fusnote
Bilješke ili fusnote možete upotrebljavati za dodavanje refrenci za dodatne informacije i objašnjenja koje bi mogle omesti tijek teksta.
Bilješku koja se pojavljuje na dnu stranice zovemo fusnota.
Broj ili oznaka bilješke pojavljuje se uz tekst, a na dnu se stranice ili na kraju uratka upisuje odgovarajući broj bilješke i sama bilješka.
U nekim starijim tekstovima možete naići na riječ ibid (skraćeno od ibidem što na latinskom znači „na istom mjestu”), a upotrebljava se pri pozivanju na prijašnju bilješku (fusnotu) – ovo se smatra zastarjelim.
Nedostatak je ovog oblika u tome što će Vam možda trebati više vremena da bilješku napišete u ispravnom obliku, dok je prednost to što bilješku možete vidjeti na dnu iste stranice gdje je i citat na koji se ona odnosi.
Umetanje bilješki i fusnota
Sustav Microsoft Worda Vam omogućuje da pišete bilješke uz automatsku kontrolu numeracije i pozicije fusnote.
Ako umećete novu bilješku između dvije postojeće, Word će uskladiti brojeve bilježaka.
Ako iz nekog razloga tekst i oznaka bilješke prijeđe na sljedeću stranicu, odgovarajuća fusnota će se premjestiti na tu stranicu, prateći tekst na kojeg se odnosi.
Humanistički format
Humanistički format se koristi bilješkama (fusnotama).
U tekstu navodite izvore citata ili parafraziranja nekim grafičkim znakom ili brojem, a na dnu iste stranice navodite izvor. Ako se citat kasnije ponavlja, možete skratiti bilješku. Primijetite da broj bilješke dolazi nakon razgotka (interpunkcijskog znaka).
Pogledajte predložak za ostale pojedinosti.
Harvardski format
Ovdje je raspored navoda u popisu izvora podataka nešto drukčiji.
Osim toga, umjesto numerirane bilješke, skraćena referenca je u samom tekstu, u zagradi. Znači, možete navesti određenu tvrdnju i izvor u istom retku (Tadijanović, 2004, str.45).
Pogledajte predložak za ostale pojedinosti.
Izvori podataka
Bibliografija ili popis literature ili popis izvora podataka se nalazi na kraju uratka.
U popisu navodite sve knjige, članke u novinama, enciklopedijske zapise, stranice interneta ili neke druge izvore podataka koje ste koristili pri izradi svog uratka.
Popis načinite abecednim redom po prezimenu autora. Ako autora nema (kao npr. nepotpisan enciklopedijski članak), naslov se djela stavlja na početak popisa.
U svoj popis izvora podataka obavezno uključite sve reference koje ste koristili u tekstu, bilo da je riječ o knjizi, novinama ili novinskom članku, internetskoj stranici ili radijskoj emisiji.
Osim šire bilješke o refencama spomenutim u fusnotama ili tekstu, u popis izvora podataka stavljate i ona djela koja niste citirali, ali ste iz njih dobili vrijedne podatke.
Iskrenim i kvalitetnim popisom izvora podataka potvrđujete ozbiljnost Vašeg istraživanja i uklanjate svaku sumnju u kopiranje ili krivotvorenje tuđih misli i riječi.
Popis izvora podataka
Kao model za izradu popisa izvora podataka mogu Vam poslužiti predlošci: